Riječ meditacija dolazi od latinske riječi meditatio što u prijevodu znači razmišljanje, udubljivanje, usredotočenje. Meditacija se može definirati kao duhovna vježba u kojoj osoba u stanju meditacije svoju pažnju usmjerava prema određenom misaonom sadržaju. Meditacija je izvorno proizišla iz istočne kulture i imala je izričito duhovno, religijsko značenje. U istočnim religioznim kulturama osnovni ciljevi meditacije su širenje svijesti, u kojoj dolazi do spoznaje biti stvari. Može biti i praćena raznim vježbama disanja, posebno u hinduizmu i budizmu. U kršćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanje čovjeka od ovozemaljskog, što mu omogućava da stvari sagledava sa stajališta vječnosti. Prema Tomislavu Ivančiću meditacija je jedan od oblika molitve. U današnje vrijeme meditacija se sve više predstavlja i koristi kao sredstvo s ciljem odmora i opuštanja bez obzira na religijsku pripadnost onoga koji koristi meditaciju.

Tehnike meditacije se mogu podijeliti u dvije kategorije:

• fizički pasivna meditacija, s koncentracijom na samu duhovnu djelatnost

• meditacija u sklopu neke fizičke aktivnosti, recitiranje ili disanje

Meditirati možemo stojeći, sjedeći ili ležeći. Za meditaciju trebamo odabrati najudobniji položaj.

Prikladni su sljedeći položaji:

1. Sjednemo na tlu, koljena privučemo prema tijelu, rukama obgrlimo potkoljenice, glava miruje na koljenima
2. Ravnim leđima sjedimo na rubu stolice, dlanovi miruju na natkoljenicama
3. Ležimo na trbuhu, glava leži na prekriženim rukama
4. Ležimo na leđima, ruke opušteno miruju uz tijelo, noge su ispružene

Možemo koristiti i položaj lotosa (sjedimo, leđa su ravna, a noge prekrižene jedna preko druge, stopala se odmaraju na natkoljenicama, dlanovi miruju u naručju) ili dijamantni položaj (kleknemo i sjedimo na stopalu, dlanovi se odmaraju u naručju).

Meditirati možemo slušajući glazbu, čitajući knjigu, maštanjem, šetanjem u prirodi...


Primjer meditativne vježbe
  Preuzeto iz Putovanje u tišinu; Renate Srebot i Kristine Menih

Redovita meditacija ima umirujući učinak, te se u alternativnoj medicini preporučuje kao metoda opuštanja. Broj otkucaja srca je usporen, disanje je produbljeno, te je smanjena napetost u mišićima.

Tijekom meditiranja, postavljamo svoje tijelo u pravilan položaj. Ispravljamo kralježnicu i na taj način potičemo cirkulaciju u tijelu. Sjediti se može na stolici, na podu, a može se i hodati.  Kao metodu opuštanja, često se potiče hodanje bosih nogu iz razloga povećanja ugode,  udobnosti, ali također i poticanja cirkulacije. Na stopalima se nalaze završeci živaca i bosonogim hodanjem potiče se masaža koja tako ima utjecaj na cijelo tijelo.

Ponašajne komponente meditacije jesu praćene biokemijskim i fiziološkim promjenama u tijelu - ono utječe na metabolizam, srčani puls, tlak, disanje i impulse u mozgu.

Zbog svojeg utjecaja na organizam, meditacija se često koristi kao metoda za smanjivanje boli i stresa.

Meditacija nam pomaže:

Još u dječjoj dobi, dijete je po svojoj prirodi opušteno. Prikazuje zanimanje za okolinu, prepušta se igri i bavi sobom.

Opuštenost je najprirodnije stanje, a tijelo reagira napetošću kada se nalazimo u opasnosti. To je potrebno jer nas brze reakcije čuvaju od veće povrede ili čak spašava od smrtne opasnost. Svakodnevni dojmovi iz okruženja čine tijelo spremnim za opasnost. Često nismo svjesni svojeg tijela, ali napetost možemo primijetiti na poslu u odnosu sa nadređenima, kod kuće obavljajući neki zadatak, u prometu, kod liječnika, u prepirkama s bračnim partnerom...Tijelo samo po sebi ne zna prosuđivati kada mu prijeti stvarna opasnost, a kada je uzbuna lažna.

Ako se ne naučimo opuštati, ovaj obrambeni mehanizam koji služi  da nas spasi od opasnosti iz okruženja, može prouzročiti neprestanu tjelesnu napetost.

Upravo stoga, dobro je početi s poučavanjem opuštanju još u dječjoj dobi. Najbolje je početi sa samim sobom i spoznati što nas sve opušta i tako prepoznati iz vlastitog iskustva vrijednost i utjecaj opuštanja za tijelo i um.

Često će roditelji misliti kako je samo odraslima potreban mir i tišina, a djecu doživljavaju kao da su neprestano željna buke, dojmova. No, djeca su zapravo radoznala i žele spoznati sve što se oko njih događa. Oni doslovno upijaju u sebe dojmove iz okoline i često nemaju prilike da „prerade" sve dobivene dojmove i iskustva jer prebrzo dolaze jedno za drugo.

Da bi se dijete zabavljalo nisu mu potrebne stale promjene, brze radnje i napeti filmovi. Pojava dosade je odraz površnosti ili čak nesposobnosti doživljavanja (više o toj temi pogledajte ovdje).

Djecu možemo potaknuti na opuštanje uz pomoću tjelesnih vježbi, vježbama disanja, crtanjem i bojanjem, a možemo i s njima prolaziti meditaciju.

Meditacija izgleda poput nečeg vrlo kompliciranog, produhovljenog i udaljenog od stvarnosti, ali zapravo svatko od nas svakodnevno promeditira, a da tog a nismo svjesni.