|
Da bi se dijete razvilo u emocionalno sposobnu osobu i da bi formiralo čvrsti karakter potrebna je emocionalna povezanost sa oba roditelja. Dok povezivanje s majkom teče nekako prirodno, za povezivanje s ocem potreban je očev trud.
Kad je muškarcima doista stalo do djece, oni djecu odgajaju, odnose se prema njima i podižu ih kompetentno, ali drukčije od žena. Ni lošije ni bolje - drukčije.
Cilj mi je ovim tekstom pokazati kako, na koji način očevi sudjeluju u odgoju u razvoju djece. Iako je nesumnjivo da je majka djeteta roditelj s kojim mala beba prvo uspostavlja odnos privrženosti, brojni su eksperimenti pokazali da to nije vezano uz činjenicu da djeca o majkama ovise najviše zbog prehrane. Harlowljev eksperiment u kojem je ispitivao da li razvoj privrženosti ima veze s hranjenjem pokazao je jasno da te dvije stvari nisu povezane. Naime, on je u kavez s malim majmunčićima stavio dvije „umjetne" majke. Jedna je bila od žice, s umjetno napravljenom dojkom kroz koju je majmunčić mogao piti mlijeko. Druga je majka bila napravljena tako da je bila obučena u krzno i nije imala na sebi nikakav izvor hrane. Ono što je Harlow primijetio je da su majmunčići više vremena provodili uz „krznenu majke" nego uz „majku" sa koje su se hranili.
Ovo je istraživanje pokazalo da glavni faktor privrženosti nije sposobnost prehranjivanja, nego da je važniji faktor dodir roditelja i djeteta. A taj roditelj može biti i otac i majka.
Podrobne studije o očinskoj brizi otkrivaju mnogo toga. Michael Lamb, pionir razvojne psihologije, proučavao je biološke odgovore muškaraca na videozapise uplakane djece koja su očito u nevolji i uspoređivao ih s reakcijama žena. Otkrio je da su reakcije živčanog i cirkulacijskog sustava (ubrzano bilo i disanje, opća aktivacija osjetila) kod muškaraca i žena, kao i reakcija opuštanja na utješeno dijete, posve jednaki. Parke i Sawin otkrili su da očevi hrane svoju djecu isto toliko učinkovito i uspješno kao i njihove supruge, prilagođavajući se pojedinim raspoloženjima i osjetljivostima, znajući kad da stanu, umire i podrignu dijete. To se događalo bez obzira na to jesu li očevi imali prethodnih iskustava s drugom djecom.
Unatoč čestoj predrasudi, očevi nisu „hendikepirani" za brigu o djeci. Ono što je činjenica je da to ne rade na način na koji o djeci brinu majke. No upravo različitost pristupa je ono što omogućuje djeci dobar i kvalitetan razvoj i odrastanje.
Postoji uzrečica koja kaže da majke postoje da brinu, a očevi da se igraju - i u toj rečenici ima puno istine. Brojna istraživanja univerzalno su pokazala da majke obično podižu djecu na miran, tih način koji se ponavlja i ustanovljava predvidiv ritam. Očevi, nasuprot tome, više vole aktivirati svoju djecu, postupajući s njima drukčije kad god ih podižu. Igraju se s djecom ili ih drukčije stimuliraju prije nego što ih prigrle. Ova se osobina s vremenom proširuje tako da uključi zaigraniju i inovativniju interakciju od one koju majka obično koristi pri svakodnevnoj brizi za dijete
Već od prvog dana očevi se trude ugoditi djetetu podražajima koji mu odgovaraju - tako primjećujemo mlade očeve kako čak i u rađaonicama sa svojom novorođenčadi razgovaraju tonom višim od svog normalnoga glasa - kada su pitani zašto to čine, izjavljuju da im se čini da djetetu tako više „paše" . Očevi intuitivno znaju da novorođenčad bolje reagira na visoki nego na niski ton verbalne stimulacije - i bez završenog medicinskog fakulteta. Čini se da muškarci posjeduju mnoge njegovateljske instinkte i predispozicije koje tek počinjemo shvaćati.
Iako i majke i očevi potiču svoju djecu da budu kreativna i okrenuta istraživanjima, neka su ispitivanja pokazala da roditelji suprotnog spola imaju drugačiji pristup. Majke rjeđe od očeva dozvoljavaju situaciju frustracije u koju dijete uđe kada nije sposobno riješiti neki problem. Majke su te koje se često „nude" da preuzmu dio problema ili cijeli problem, dok očevi potiču djete da tu frustraciju iskoriste za pristupanje problemu na nov, kreativan način.
Isti autori (Biller i Meredith) također su otkrili da se majke češće bave djecom u igri i učenju uz posredovanje igračaka, dok očevi imaju tendenciju podučavati djecu kroz svakodnevne životne aktivnosti. Očevi su oštriji i fizički uključeniji u igranje s djecom nego majke. I djeca i očevi uživaju u taktilnim i osjetilnim aspektima fizičke interakcije.
Koliko je očinska briga važna?
Ako očevi imaju sposobnost brinuti za svoju djecu kompetentno, ali različito od majki, je li to važno za djecu? Izgleda da jest, bar prema onome što pokazuju dva desetljeća istraživanja. Djeca stara osam tjedana mogu razlikovati svoje očeve od majki i drukčije odgovarati na njihov pristup. Yogman je (1981.) usporedio reakcije udobno smještene djece na dolazak majki i očeva. Očekujući da ih podigne majka, djeca bi se smirila, usporila rad srca i disanje, i napola sklopila oči. Kad bi očekivala da ih prihvati otac, djeca bi zgrbila ramena, raširila oči, te ubrzala rad srca i disanje.
Muško sudjelovanje podržano reakcijama djece i žena ima pozitivne učinke koji se daju izmjeriti na razvoj djeteta. Proučavajući učinak očevog sudjelovanja u svakodnevnoj brizi za dijete, Pedersen i njegovi kolege otkrili su da, što je aktivnije sudjelovanje oca iskusilo šestomjesečno dijete, to je viši rezultat postiglo na Bayleyevoj skali dječjeg razvoja (Pedersen i dr., 1980.). Proučavajući dvomjesečnu djecu iz obitelji srednjeg sloja s dvoje roditelja, Parke i Sawin su (1975.) ustanovili da djeca imaju to jače socijalne reakcije što je više otac sudjelovao u kupanju, hranjenju, presvlačenju i drugim zadacima fizičke brige i njege. Osim toga, godinu dana kasnije ta su djeca bila otpornija kod suočavanja sa stresnim situacijama.
Samo dojenjem majke već ostvaruju tu povezanost - kontakt oči u oči, dodir, vokalizacija. To su tri primarne metode povezivanja. U prvih nekoliko mjeseci života, djeca u gotovo svim segmentima više ovise o majkama, a pred očevima je često izazov pronalaženja načina da ostvari kontakt sa svojim novorođenim djetetom. Veliki broj očeva tvrdi kako se osjeća više nego «van igre» tijekom tog prvog važnog razdoblja života.
Kako se tate mogu povezati s djetetom?
- Jedino što otac ne može raditi je dojenje. Mijenjanje pelena i kupanje djeteta izvrsne su prilike za očeve da prodube svoj odnos s djetetom. Odredite barem jednu aktivnost koja će biti „samo tatina"
- Otac može biti i prijatelj za igru s djetetom - dijete se od prvog mjeseca života može igrati, a najdraža igračka mu je tada ljudsko lice.
- Kontinuirani dodir - «nošenje bebe», održavanjem konstantnog kontakta s djetetom - noseći dijete u rukama ili u visećoj nosilici - dok dijete nije dovoljno staro da samo puže.
Upute za mamu:
Kad prvi puta postanemo roditelji, mnogi su nesigurni oko toga kako će primiti bebu, hraniti ju, premotati. Kako je mama upućenija na dijete, cijeli je dan s njime, pogotovo ako doji, vjerojatno će se dogoditi da će tata ostajati po strani. Dok ćete vi sa svakim prematanjem postajati spretniji, njegovo će znanje ostajati teorijsko. Jedini način da se On uključi jest da mu prepustite dio obveza. U mnogim obiteljima tatin posao je kupanje. Uz kupanje može biti i spremanje na spavanje. I davanje večernje bočice. Ako otac dio poslova obavlja svakodnevno, i on će postajati spretniji i sigurniji. Kao što ste i vi postali vješti.
- Mama zna najbolje - je li to točno?
Kako su upravo mame cijelo vrijeme s bebom, one je najbolje poznaju i razumiju njezine potrebe. No, nerijetko baš zbog toga ni u koga drugog nemaju povjerenja. Kada tata želi preuzeti bebu, one mu daju toliko mnogo uputa, da on postane još nesigurniji. Čim on primi dijete, one skaču da mu pokažu da ga ne drži dobro. Posljedica je da je žena sve umornija i nezadovoljnija, a on sve nesigurniji i nezainteresiraniji.
Bilo bi dobro da dio dana, možda je to samo pola sata prije kupanja i spavanja, On bude s djetetom, a vi se posvetite sebi ili kućanskim poslovima. Bilo bi izvrsno da dijete povremeno ostavite tati. To može biti samo sat, dva, između dva podoja, kad ćete otići u kupovinu ili, još bolje, popiti kavu s prijateljicom. Možda će prvi puta biti zbunjen, pogotovo kad malo biće počne kmečati. Ipak, vjerujem da će pronaći svoj način kako da ga smiri, koji može biti posve različit od vašega.
|
|
| 25. kolovoza 2009. |
Otvoreno
969 puta |
|
