|
Što se skriva iza pojma cerebralna paraliza
Dvoje do troje na tisuću rođene djece rađa se sa cerebralnom paralizom. Cerebralna paraliza se definira kao grupa poremećaja pokreta i položaja tijela, uzrokovana defektom ili oštećenjem mozga. To nije bolest, već stanje koje je uzrokovano činiocima u ranim stadijima razvoja. Iako se oštećenje mozga ne mijenja, često se rezultat oštećenja mozga mijenja, odnosno kontrola pokreta i funkcija postaje lošija s rastom djeteta. Koliko će dijete patiti radi cerebralne paralize uvelike ovisi o tome koliko je često uključeno u rehabilitacijske postupke i koliko ima životne energije i snage neprestano se truditi davati maksimum od sebe i razvijati svoje sposobnosti.
Uzroci cerebralne paralize:
prenatalni (prije poroda)
- rizična trudnoća
- kronične bolesti majke
- nepravilnosti u razvoju mozga
- virusne infekcije
- pušenje, alkohol, droga
- stres
- zračenje
- razni lijekovi
perinatalni (za vrijeme poroda)
- instrumentalno vođeni porod
- niski Apgar
- nedostatak kisika
- moždano krvarenje
- edem mozga
- strojno prodisavanje (više od sedam dana)
- teška žutica
- novorođenački meningitis
- konvulzije
postnatalni (nakon poroda)
- infekcije
- manjak kisika
- ozljeda mozga
- tumori
Može se reći da cerebralna paraliza ima tri oblika. Spastični oblik ima više od dvije trećine djece s cerebralnom paralizom, a označava ga jako izražen spasticitet (povećan tonus mišića). Različite nevoljne kretnje označavaju ekstrapiramidni oblik. Mješani oblici pokazuju karakteristike i spastičnog i ekstrapiramidnog oblika. Osoba s cerebralnom paralizom osim poremećenog obrasca kretanja, koji zovemo:
tetrapareza (ako su zahvaćene i ruke i noge)
diplegija (zahvaćene su ruke i noge, a ruke nešto manje)
paraplegija (zahvaćene su samo noge)
triplegija (zahvaćena su tri ekstremiteta)
monoplegija (zahvaćena je samo jedna ruka/noga) hemiplegija (zahvaćena je desna/lijeva polovica tijela)
može imati i pridružene smetnje. Kod više od četvrtine osoba s cerebralnom paralizom prisutne su pridružene smetnje, najčešće: oštećenje vida, oštećenje sluha, ADHD, mentalna retardacija, govorni poremećaji, poremećaji u ponašanju, epilepsija.
Nakon poroda neka djeca se označavaju kao neurorizična što pomaže roditeljima i stručnjacima kako bi obratili pažnju i s budnošću pratili razvoj djeteta i na vrijeme uklonili ili ublažili neka oštećenja. Što se ranije počne sa rehabilitacijom veća je mogućnost napretka kod djeteta. Ranom rehabilitacijom smatramo onu koja je započeta prije 9. mjeseca djetetovog života, a kasnom onu nakon 18.mjeseca života. Osim redovitog vježbanja pod vodstvom fizioterapeuta, važno je da dijete sa cerebralnom paralizom dobije podršku i od drugih stručnjaka: liječnika raznih specijalnosti, rehabilitatora, logopeda, radnog terapeuta, psihologa...Neizostavna je uloga roditelja kao članova rehabilitacijskog tima, koji imaju brojne prilike tijekom dana kada mogu vježbati s djetetom i poticati njegov razvoj. Važno je dijete na razne načine motivirati za učenje nečega novoga, a ne zahtjevati od njega da ponavlja stalno iste nezanimljive vježbe.
Kako dijete postaje starije, važno je uključivati ga u redovan vrtić, školu i po završetku škole pomoći mu da pronađe odgovarajuće zanimanje. Osobe s cerebralnom paralizom se vrlo razlikuju po stupnju samostalnosti u kretanju, pa stoga možemo susresti osobe koje su samostalno pokretne i one koje su pokretne uz pomoć pomagala ili invalidskih kolica. Kretanje u invalidskim kolicima otežano je radi arhitektonskih barijera koje se nalaze posvuda oko nas. Svi mi bismo se trebali potruditi da osiguramo jednake uvjete života i rada osobama koje su samostalno pokretne i onima koje se moraju kretati uz pomoć invalidskih kolica.
|
|
| 29. travnja 2009. |
Otvoreno
1332 puta |
|
