|
O adolescenciji
Adolescencija predstavlja razdoblje života u kojem osoba sazrijeva. Razlikujemo ranu adolescenciju (pubertet koje karakterizira spolno sazrijevanje), srednju (traje do 18. godine) te kasnu adolescenciju (ovisi o duljini školovanja, obično traje do 20. godine ili do sredine dvadesetih godina).
To razdoblje i dalje predstavlja ovisnost osobe o odraslima (roditeljima/skrbnicima) i brojna istraživanja ukazuju da tijekom srednje adolescencije, odnosi s vršnjacima počinju preuzimati sve više funkcija kao izvor intimnosti, povratne informacije o društvenom ponašanju, socijalnog utjecaja te privrženosti i partnerstva.
Povećana potreba za neovisnošću od roditelja stvara dodatni pritisak i adolescenti će koristiti svoje vršnjake kao objekte privrženosti koji im tako postaju sve važniji u životu,
Do kraja adolescencije većina mladih formira dugoročne veze s romantičnim partnerima ili bliskim prijateljima, no, bitno je imati na umu da adolescencija nije razdoblje u kojemu potreba za privrženosti nestaje već je to razdoblje gdje se ta potreba postupno preusmjerava s roditelja/skrbnika ka vršnjacima.
 |
Obilježja partnerskih veza mladih
Autor Lee razlikuje tri primarna i tri sekundarna tipa ljubavi.
Primarni tipovi ljubavi jesu:
1. Eros - romantična ljubav temeljena na fizičkoj privlačnosti koja uglavnom s vremenom izblijedi.
2. Ludus - ljubav se doživljava kao igra u kojoj je cilj natjecanje i doživjeti duboke tenzije ali bez ulaganja napora u očuvanju odnosa.
3. Sorge - ljubav koja se temelji na prijateljstvu odnosno zajedničkim interesima i vrijednostima, prijateljstvo se njeguje čak i nakon prekida partnerskog odnosa jer je ono u središtu pozornosti.
Sekundarni tipovi ljubavi su:
1. Pragma - logična, pragmatična ljubav, partner/ica se bira prema popisu kvaliteta koje treba imati da bi mogli zajedno funkcionirati.
2. Manija - posesivna, nesigurna ljubav, karakterizira ju ovisnost o partneru/ici, velike tenzije i napadi ljubomore.
3. Agape - nesebična ljubav, partner/ica se doživljava kao blagoslov i za njega/nju se čini sve kako bi mu se udovoljilo, odnosno kako bi joj se udovoljilo.
Upravo u ranoj i srednjoj adolescenciji često se očituje manija kao stil ljubavi, osobito u prvim ljubavnim vezama koje karakteriziraju velike kemijske promjene, visoka razina osjetljivosti te potpuna usmjerenost na partnera/icu kao objekt ljubavi.
Partnerski odnosi imaju tendenciju da traju duže među partnerima koji dijele iste ljubavne stilove i upravo su ti ljubavni stilovi često ono što dvoje ljudi povezuje u partnerski odnos.
Što mladi govore o svojim vezama
U istraživanju o rodno uvjetovanom nasilju iz 2007. godine koje je provedeno na muškim ispitanicima u dobi od 13 do 19 godina u Hrvatskoj, ispitanici, među ostalim, izjavljuju: "Prekinuo sam sa svojom djevojkom jer su me moji prijatelji ismijavali što ona izlazi navečer van bez mene!", "Ona ima moć da me slomi i ja tu ne mogu ništa.". Istovremeno ti mladići ne pokazuju želju za promjenom svojeg odnosa s partnericom niti želju za promjenom vlastite partnerske veze ili osjećaje o vlastitoj emocionalnoj ranjivosti. Zapravo, oni visoko vrednuju svoje partnerske veze s djevojkom. Jedan mladić izjavljuje: "Muškarac može kontrolirati svijet, ali žena kontrolira muškarca.".
U istom istraživanju mladi opisuju kako su upravo društvena očekivanja ta koja potiču mlade da stupaju u rane spolne odnose te da imaju više seksualnih partnera, a osobito muškarci kako bi dokazali svoju muškost. Isto tako naglašavaju kako nisu samo djevojke te koje žele ostvariti emocionalnu povezanost u vezi (misleći pri tome na predrasude u društvu da muškarci žele djevojku samo radi seksualnog zadovoljstva), te percipiraju da muškarac postaje veći čovjek ako ulaže više u svoju vezu,
Istovremeno, upozoravaju da su u pokazivanju emocija prema svojoj djevojci posebno oprezni jer tada postoji opasnost da će djevojka manipulirati s njima te iskoristiti njihovu slabost prema njoj, što upućuje na zaključak kako vlastite osjećaje percipiraju kao slabost.
Na pitanja razgovaraju li s partnericama o spolnom odnosu, odgovaraju negativno jer smatraju kako je na muškarcu da sam otkrije što djevojku uzbuđuje i kako ju zadovoljiti. Smatraju kako to nije tema o kojoj se razgovara s partnericom jer bi to pokazalo njihovu slabost, a djevojkama bi omogućilo da se osjećaju superiorno nad njima.
Što će odrasli reći mladima o njihovim vezama
Kao roditelju, može vam biti nelagodno i pri samom pomišljanju na to da je vaše dijete u partnerskoj/romantičnoj vezi, a osobito da se upuštate u razgovor o "toj" temi sa svojim djetetom.
Razgovori s vašim djetetom mogu biti otežani tijekom puberteta djeteta kada odnose između djeteta i roditelja karakteriziraju učestali sukobi i konflikti i može se činiti da vas vaše dijete ionako ne sluša i da ne mari za vaše savjete.
No, to ne umanjuje vašu ulogu u adolescenciji, odnosno u sazrijevanju vašeg djeteta. U tome razdoblju vaše dijete se nalazi pred novim izazovima i često će se nalaziti u prilikama kada će mu/joj koristiti vaš savjet ili mišljenje.
U idućem članku o mladima i adolescenciji biti će govora kako razgovarati s djetetom u razdoblju adolescencije.
Članak izradila:
Alisa Kosić stručna radnica - socijalna radnica Obiteljskog centra Virovitičko-podravske županije
Pitanja i komentare vezano uz članak možete poslati na: socradnik@obiteljskicentar.hr
|
|
| 20. ožujka 2009. |
Otvoreno
947 puta |
|
