|
Moje dijete ima rak, što sada?
Danas još uvijek neke ljude riječ rak asocira na smrt, umiranje, bol. Medicinski gledano rak je pojam koji označava grupu bolesti, čija je karakteristika nekontrolirano i nepravilno umnožavanje stanica s razaranjem zdravog tkiva. S obzirom na napredak u medicini danas je moguće terapijom ublažiti bol i produljiti duljinu života oboljelog i poboljšati kvalitetu života.
Početkom 20. stoljeća samo malen broj oboljelih od malignih bolesti je ozdravljao i to zbog operativnog zahvata koji je izveden u ranoj fazi bolesti ili zbog spontane remisije (povlačenja) karcinoma. U posljednjih 30 godina stopa preživljavanja djece oboljele od malignih bolesti porasla je sa 30 na 75 %. Dakle, čak tri četvrtine oboljele djece pobijedi karcinom i živi normalnom duljinom i kvalitetom života.
Roditelji koji se suoče sa ovom vrstom bolesti kod vlastitog djeteta vjerojatno bi izabrali da oni obole umjesto djeteta, kada bi imali mogućnost izbora. Međutim, jedini izbor koji karcinom pruža je boriti se ili posustati.
Kako bi se moglo pomoći oboljelomu potrebno je znati što za njega znači pojam rak, kakvo je značenje bolesnog organa za bolesnika te kakve su njegove karakteristike ličnosti. Nakon operativnog zahvata dolazi do promjene slike o sebi i promjene sheme tijela. Potrebno je naviknuti se na novoga sebe.
Malom pacijentu važno je objasniti kako će se liječiti i što sve može očekivati tijekom liječenja. Lutka je vrlo dobar medij kod djece i kroz igru pretvaranja s lutkama koje glume bolesnika i liječnika dijete može u sigurnom okruženju proživjeti sve situacije koje ga tijekom liječenja čekaju i izraziti sve emocije koje su u njemu. U takvoj igri dopuštene su sve emocije, a dijete se lakše opusti, jer smatra da ne govori o sebi već o lutki koju glumi.
Dobro je dopustiti ostaloj djeci da posjećuju svog prijatelja u bolnici. Dijete koje je oboljelo od maligne bolesti nakon boravka u bolnici vratit će se u svoju prijašnju sredinu i dobro je da ne izgubi kontakt sa ljudima koji ga tamo čekaju.
Djeca koja su bolesna, nasuprot zdravoj djeci, dvostruko su podložnija problemima u ponašanju i emocionalnim teškoćama, pa je potrebno osigurati im svu potrebnu podršku koja bi mogla spriječiti da se to ne dogodi. U bolnici dijete ima mogućnost pronaći svoje vršnjake za igru i druženje. Igra i razgovor sa djecom koja su prošla isto što i on prolazi mogu uvelike olakšati boravak u bolnici i smanjiti strah od liječenja i bolesti. Isto tako u bolnici bi trebalo biti omogućeno školskom djetetu da polazi nastavu.
Majke se često žale da ih zdravstveno osoblje smatra „neurotičnima“, „teškima i zahtjevnima“ ili „prekomjerno revnima“. Brige roditelja su beskonačne, a najveću zabrinutost izazivaju pitanja koja se tiču budućnosti, a ne sadašnjosti. Teško je uopće se ne brinuti, ali ono što se može učiniti je odrediti vrijeme, mjesto i način na koji ćemo rješavati svoje brige. Dakle, ako sam odlučila rješavati problem oko financija za operaciju svoga djeteta u udruzi od 18 do 19 sati sutra, onda neću prekršiti obećanje i razmišljati o tome sada, u vrijeme kada se moje drugo dijete želi igrati sa mnom ili ako sam u šetnji sa suprugom.
Ne smije se zanemariti činjenica da bolest jednog člana obitelji pogađa sve članove obitelji. Gotovo 33 % roditelja čija djeca boluju od malignih bolesti treba stručnu pomoć zbog proživljavanja snažne tjeskobe i depresije. Neke obitelji se prilagođavaju vrlo dobro na novonastalu situaciju, a u nekim obiteljima su problemi u komunikaciji i održavanju odnosa tako veliki da stalno dolazi do bračnih nesuglasica i time je narušen sklad u cijeloj obitelji. Nužno je da obitelj ili samo njezini pojedini članovi potraže podršku kod osoba koje su stručne i u koje imaju povjerenja. Roditeljima je važno imati nekoga pokraj sebe tko će im znati objasniti sve što ih zanima u vezi liječenja i rehabilitacije i tko će to učiniti sa puno razumijevanja. Uvijek može biti korisno povezati se i sa roditeljima koji imaju slična iskustva.
|
