Obiteljski centri u obavljanju svoje djelatnosti i ispunjavanju svojih ovlasti primjenjuju metode stručnog rada koje ovise o okolnostima pojedinačnog slučaja te obliku savjetodavnog i preventivnog rada ili obavljanju drugih stručnih poslova koji su im stavljeni u nadležnost. »Člankom 262. novog Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine br.57/2011) stručne poslove obiteljskog savjetovanja obavljaju socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator, pravnik i drugi stručni radnici odgovarajućeg obrazovanja i akademskog zvanja, ako ispunjavaju uvjete za obavljanje poslova obiteljskog savjetnika propisane pravilnikom koji donosi ministar nadležan za obitelj. stručnim radnicima koji ispunjavaju propisane uvjete za obavljanje poslova obiteljskog savjetnika izdaje se dopusnica čiji sadržaj i oblik propisuje ministar nadležan za obitelj.

                                                                                  
Zbog složenosti problema u radu  navedenih stručnih radnika i zbog individualnog pristupa korisniku u zaštiti njegovih prava i interesa poželjan je interdisciplinaran pristup koji se definira kao djelovanje različitih područja znanja ili znanstvenih disciplina jednog na drugi, ili bilo kakav dijalog u najširem smislu kakav se između disciplina uspostavlja u područjima znanstvenih istraživanja, projektiranja ili praktičnog djelovanja. Nas ovdje zanima upotreba znanja u praktičnom radu obiteljskih centara.

Znanje čine sve informacije, razumijevanje i vještine koje se stječu edukacijom ili iskustvom, odnosno po Websterovom rječniku-razumijevanje i posjedovanje informacija o nečemu. Mi prvenstveno imamo u vidu svrhu znanja koja je dvojaka: razumjeti pojavu (znati da ili znati o) i utvrditi mogućnost djelovanja na nju (znati kako). Primjenom znanja iz različitih struka želi se omogućiti kompleksna obiteljskopravna pomoć i druga zaštita osoba koje je trebaju. Međutim, iako se stručni radnici svaki u svom području koriste spoznajama iz drugih područja, što se naziva princip kumulativnosti spoznaja, njihov rad ne svodi se niti na jednu od tih spoznaja, što se u teoriji naziva rezidualnošću.

Primjerice, specifičnost socijalnog rada prema određenju Međunarodne federacije socijalnih radnika jest da promiče socijalnu promjenu, rješavanje problema u međuljudskim odnosima i osnaživanje ljudi da postignu svoju dobrobit, a intervencije se događaju u točci interakcije pojedinca i okruženja, a to nije samo ekskluzivitet socijalnih radnika i socijalnog rada već se to može primjeriti i na rad drugih radnika obiteljskog centra. Istina stručnjaka nije više jedina relevantna, već se stvara dijalog i razmjena perspektiva korisnika i stručnih radnika. Stručni radnik nije onaj koji najbolje zna što je problem i što treba činiti, već osoba koja svojim predodžbama o korisnikovoj situaciji susreće s njim u zajedničkom komunikacijskom prostoru. U tom se prostoru odvija razmjena različitih perspektiva ili ideja o tome što se događa. Primjerice, današnji standardi socijalnog rada promiče holističko razumijevanje pojedinca u njegovu okruženju. Temeljna načela socijalnog rada su načela socijalne pravde i ljudskih prava. Tu dolazimo do dodirnih točaka između socijalnog rada, prava i filozofije odnosno filozofije prava. Na pojedinačnoj razini, posebno se ističe kvaliteta odnosa socijalnog radnika prema korisniku gdje su ključne vrijednosti poštivanje jedinstvenosti svakog pojedinca i njegovog dostojanstva te pravo na samoodređenje ili priznavanje prava korisnika na aktivno odlučivanje o svom životu. Normativni izričaj ovog teoretskog pristupa nalazimo u članku 21. Zakona o socijalnoj skrbi koji propisuje da se socijalna skrb u Republici Hrvatskoj provodi na načelima supsidijarnosti, pravičnosti, slobode izbora i dostupnosti, individualizacije, uključivanja korisnika u zajednicu, pravodobnosti, poštivanja ljudskih prava i integriteta korisnika i zabrane diskriminacije. Pri primjeni obiteljskog zakonodavstva zaposleni u obiteljskom centru također moraju poštovati osobnost korisnika, njegovo dostojanstvo i nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Sve što su službeno saznali zaposlenici su dužni Čuvati u odnosu na treće neovlaštene osobe kao profesionalnu tajnu, inače se izvrgavaju ravnopravnoj i/ili kaznenoj odgovornosti.

Na osobnoj razini stručni radnici mogu imati različite spoznajne interese i izvan svog stručnog rada mogu utjecati na to prema kojim će spoznajama imati senzibiliteta te da li će ih i kako integrirati u razumijevanje djelokruga svoje profesije. S obzirom na načela stručnog rada svake profesije, smatra se da sve izvanjske spoznaje, bez obzira iz kojeg su intelektualnog izvora, treba sagledati upravo u kontekstu vrijednosti te profesije, procijeniti vrijednosnu osnovu i razmotriti da li bi se njihovim unošenjem u sustav profesionalnog znanja ugrozile ili podržale postojeće vrijednosti i načela profesije (kao što su samoodređenje, ravnopravno dostojanstvo, socijalna pravda, ljudska prava), te nakon procjene zaključilo da li su takve spoznaje kompatibilne s načelima profesije ili ih treba prilagoditi profesiji ili posve odbaciti.

U svakom stručnom radu njegov proces odvija se kroz faze definiranja problema, procjene i postavljanja hipoteza, prikupljanja podataka, odabira metodologije u istraživanjima ili metoda u praktičnom radu i evaluacije ishoda. Integriranje spoznaja nema u svakoj od navedenih faza jednak značaj. Upravo u fazi definiranja problema i u drugoj fazi procjene i postavljanju hipoteza kada se problem analizira prikupljajući sve moguće činjenice i perspektive, smatra se korisnim ponuditi različita saznanja iz mnogih izvora kako o onome što stvara poteškoću, tako i o mogućim resursima pojedinca, njegova neposrednog i šireg društvenog okruženja. Znanstvenici smatraju da je jedan od dobrih pokazatelja integriranja raznovrsnih spoznaja upravo socijalna anamneza u koje se predlaže ugraditi što više saznanja o ličnosti korisnika, prošlim i sadašnjim okolnostima te duhovnim, ekonomskim i socijalnim okolnostima crpeći podatke iz što više izvora.

Ta socijalna anamneza koju sastavljaju socijalni radnici u centru za socijalnu skrb ili drugi stručni radnici obiteljskog centra u obavljanju poslova iz svoje nadležnosti nije samo prikupljanje informacija koje mogu pomoči razvoju najbolje prakse, već te informacije pomažu i u praćenju ishoda pruženih usluga, uspostavljanju veza između različitih pružatelja usluga, kao i moguću suradnju sa sveučilištima te ohrabrivanju istraživačkih projekata u području svog djelovanja, a sve to pretpostavlja informatiku umreženost prvenstveno postojećih ustanova socijalne skrbi, a zatim i drugih pružatelja socijalnih usluga. Krajnji cilj je osiguranje standarda kvalitete u socijalnim uslugama koji omogućavaju preciznu, a ujedno i transparentnu evaluaciju svakog pojedinog pružatelja usluga. Standardi osiguravaju: trajnu i predvidljivu kvalitetu usluga, profesionalno djelovanje sustava usluga, trajno poboljšavanje kvalitete usluga, zadovoljstvo i povjerenje u kvalitetu usluga i odgovornost pružatelja usluga prema naručiteljima i korisnicima usluga, kao i široj društvenoj zajednici.

Provedba standarda kvalitete obuhvaća sljedeće postupke:

• Odluku pružatelja usluga o uvođenju standarda kvalitete i imenovanje voditelja i članova tima za kvalitetu sukladno članku 156. Zakona o socijalnoj skrbi, jer se usluge socijalne skrbi pružaju prema minimalnim standardima kvalitete koje propisuje ministar

• Obuka pružatelja usluga (tima za kvalitetu)

• Proces samoprocjene pružatelja usluga

• Izradu izvješća o usklađenosti sa standardima kvalitete

• Izradu plana poboljšanja kojim će se definirati aktivnosti, rokovi i odgovorne osobe

• Provedbu plana poboljšanja

• Proces provjere i procjene objektivnosti izvješća od strane nadležnih tijela za praćenje provedbe standarda kvalitete

• Podršku u procesu uvođenja kvalitete

 
I zaključno možemo reći da se u stručnom radu  mogu preispitivati ne samo autonomne već i heteronomne spoznaje do kojih dolazimo interdisciplinarnim pristupom problemu.

Stručni radnici imaju pravo kritičnije promišljati kakve su posljedice različitih teorija te izbjegavati pomodarstvo i "njihovo neminovno prihvaćanje" te stalno odražavati holističku perspektivu nad složenim okolnostima korisnikova života.

 

Priredio:

Boris Poljanac, dipl.pravnik

 

Literatura:

1.Ana Miljenović: "Integriranje spoznaja u socijalnom radu", Zagreb 2009.

2. Marina Ajduković i Kristina Urbanc: "Kvalitativna analiza iskustva stručnih djelatnika kao doprinos evaluaciji procesa uvođenja novog modela rada u Centre za socijalnu skrb", Zagreb, 2011

3. Mira Alinčić, Dubravka Hrabar, Dijana Jakovac-Lozić, Aleksandra Korač Graovac: "Obiteljsko pravo", Zagreb, 2007