|
Vikendom školarci sigurno postavljaju slična pitanja svojim roditeljima... Mama, tata ja bi u grad, do kad mogu ostati, daj mi nešto novaca, i sl.
I naoko normalni zahtjevi naših tinejđera mogu završiti i prilično neugodno i za njih i roditelje kada dobiju policijski poziv da dođu po svoje dijete i na razgovor u policijsku postaju.
Danas je mladima „normalno“ izlaziti kasno i ostajati vani do „sitnih sati“. I sve mlađi preuzimaju takve navike. Međutim, zakon kaže da se izlasci mlađih od 16 godina trebaju ograničiti.
Obiteljski zakon člankom 95. propisuje: - Radi dobrobiti djeteta, a u skladu s njegovom dobi i zrelosti, roditelji imaju pravo i dužnost nadzirati ga u njegovu druženju s drugim osobama.
- Roditelji imaju pravo i dužnost djetetu mlađem od šesnaest godina života zabraniti noćne izlaske bez svoje pratnje ili pratnje druge osobe u koju imaju povjerenje.
- Noćnim izlaskom smatra se vrijeme od 23 do 5 sati.
Većina roditelja takve noćne izlaske svojoj djeci dopušta, čime krši zakon popuštajući neprimjerenim navikama današnjih mladih. Često je teško roditeljima držati stav ograničavanja izlazaka s obzirom da većina maloljetnika izlazi do dugo u noć i naše dijete tada ne želi odskakati od većine, i tako biti „drugačije“ od drugih.
Kako bi pomogla roditeljima, policija provodi akcije vikendom tokom kojih privodi maloljetnike ispod 16 godina na obavijesni razgovor. Iako se mnogi bune jer su vani uz roditeljsko dopuštenje, svrha navedenog policijskog postupanja nije uvođenje „policijskog sata za mlađe od 16“, već pomoć i podrška roditeljima u ispunjavanju obveza odgoja djece. Mnogi budu zatečeni u prekršaju, ali budući da nema sankcije, policijski posao se svede na obavijesni razgovor kojim se roditeljima skrene pozornost na odredbe Obiteljskog zakona o zabrani noćnih izlazaka, te se obaviještava nadležni Centar za socijalnu skrb.
Centar za socijalnu skrb poduzima propisane mjere obiteljsko-pravne zaštite. Centar za socijalnu skrb može u tim slučajevima ovako postupiti: - upozoriti roditelje na pogreške i propuste u skrbi i odgoju djeteta te im pomoći da te pogreške i propuste uklone, a može ih uputiti u savjetovalište ili školu za roditelje (čl.109. Obiteljskog zakona);
- odrediti nadzor nad izvršavanjem roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni i učestali, ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta (čl.110. ObZ-a);
- dati prijedlog sudu za oduzimanje prava roditelju da živi sa svojim djetetom i odgaja ga, ako u većoj mjeri zanemaruje podizanje i odgoj djeteta ili postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta (čl.111. ObZ-a);
- dati prijedlog sudu da dijete kod kojeg je došlo do poremećaja u ponašanju povjeri ustanovi za socijalnu skrb na čuvanje i odgoj, ako roditelji ili udomitelji nisu u mogućnosti valjano odgajati dijete (čl.112. ObZ-a);
- dati prijedlog sudu da roditelja koji zlorabi ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnosti i prava, liši prava na roditeljsku skrb (čl.114. ObZ-a).
Obiteljski centari pružaju mogućnost dobivanja savjetodavne pomoći o rizicima i mogućim posljedicama noćih izlazaka djece suprotno članku 95. Obiteljskog zakona, a o kojima su roditelji već upoznati od strane policije. Na odgovarajući način se upoznaje roditelje o savjetodavnoj djelatnosti obiteljskog centra i mogućnostima koje pruža, a sve u svrhu preveniranja mogućeg recidiva ili nastajanja težih stanja koja mogu dovesti u pitanje roditeljske kompetencije, a dijete izložiti rizicima nasilja ili drugim neželjenim oblicima ponašanja.
 |
U današnje vrijeme kada se nudi obilje zabave u noćnim satima za mlade, roditeljima su ti koji moraju postaviti granice svom djetetu jer društvo i okolina nude svašta što nije prilagođeno svima, pogotovo mlađima od 16 godina.
U roditeljstvu je bitno razvijati s djetetom odnos povjerenja i dogovora, a briga o djetetu uključuje i postavljanje granica, time i ograničavanje djetetovih izlazaka u skladu s dobi i ponašanjem djeteta. Važno je biti upoznat s kim se dijete druži, gdje se kreće, kako i s kim izlazi, posebno u noćnim satima, a najvažnije je sa svojim djetetom svakodnevno komunicirati, dogovarati se i pregovarati o njegovim željama. Roditelji su tu da se brinu da su djetetove potrebe ispunjene, no paziti da djetetove želje nisu nužno i njegove potrebe. A ukoliko dođe do promjena u ponašanju, važno je prepoznati početak neprihvatljivog ponašanja djeteta i reagirati. Jedan oblik neprihvatljivog ponašanja često vodi u drugi, i sve teže oblike, te ako se ne reagira i pokuša ispraviti čim se primjeti, može dovesti do težih poremećaja u ponašanju.
A na što obratiti pažnju i reagirati?
Podaci MUP-a RH navode kao oblike neprihvatljivog ponašanja slijedeće: - konzumiranje sredstava ovisnosti među mladima (opojne droge, alkoholna pića, duhanski proizvodi)
- posjećivanje ugostiteljskih lokala, kladionica i sl.
- neprihvatljivo ponašanje u zonama odgojno – obrazovnih ustanova
- udaljenja maloljetnih osoba iz obiteljskog doma i bjegovi iz odgojnih ustanova
- skitnja i prosjačenje
- nedozvoljeni noćni izlasci maloljetnih osoba do 16 godina starosti
- nedozvoljena i štetna druženja maloljetnih osoba do 18 godina starosti s osobama sklonim kriminalitetu, skitnji, raznim oblicima iskorištavanja maloljetnih osoba
- izostajanje s nastave
- huligansko - vandalsko ponašanje (uništavanje imovine, pisanje grafita, sudjelovanje u navijačkim neredima i sl.)
- vršnjačko nasilje (bulllying i cyberbullying)
Priredila: Iva Petrović, dipl.iur.
Izvori:
- www.mup.hr, službene stranice Ministarstva unutarnjih poslova
- Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine br. 57/11)
- Obiteljski zakon (Narodne novine br.116/03, 17/04, 136/04, 107/07)
|
|
| 19. prosinca 2011. |
Otvoreno
290 puta |
|
