|
Prateći kontinuirano promjene u društvu, Ured pravobraniteljice za djecu prošle godine održao je 2009. godine Godišnju konferenciju Mreže pravobranitelja, gdje je obrađena tema kako djeca doživljavaju razvod svojih roditelja. Skup znanstvenih spoznaja o ovoj pojavi obajvljen je nedavno u priručniku Pravobraniteljice za djecu "Djeca i konfliktni razvodi"
Tada je istaknuta važnost rasprave o ovoj temi i u Republici Hrvatskoj, jer prema godišnjim statistikama se razvodi preko 4500 brakova, od čega je polovica s uzdržavanom djecom.
| sklopljeni brakovi
| razvedeni brakovi
| s uzdržavanom djecom
| broj djece
| djeca su nakon razvoda dodijeljena %
| majci
| ocu
| majci i ocu
| 2000.g.
| 22 017
| 4 419
| 2 764
| 4 208
| 86,0
| 10,2
| 3,1
| 2006.g.
|
| 4 651
| 2 614
| 4 067
| 83,0
| 10,5
| 4,8
| 2007.g.
| 23 140
| 4 785
| 2 786
| 4 316
| 85,7
| 10,9
| 2,4
| 2008.g.
| 23 373
| 5 025
| 2 963
| 4 469
| 84,8
| 10,7
| 3,7
|
Glupo je da mene pitaju ono o čemu se oni koji su odrasli ne mogu dogovoriti (dječak, 8.g)
Prema autorima koji se bave ovom problematikom, uvriježeno je mišljenje da postoje 3 osnovna tipa razvoda: poslovni razlaz koji se dešava kada supružnici shvaćaju da se više ne vole i da ne mogu više dalje zajedno. Tada dogovoraju zajedničku bigu o djecu, kao poslovni sporazum, te se konflikti rješavaju najčešće dogovorno.
Drugi tip je prijateljski razvod, gdje bivši supružnici ostaju prijatelji nakon razvoda (što vrlo često okolina ne shvaća), te uz međusobno poštovanje i uvažavanje rješavaju tekuće probleme i poteškoće. Oko trećine svih razvoda je ovakvo, te je to zapravo najbolji način daljnjeg (su)života za ljude koji više nisu partneri ali su i dalje roditelji.
Treći tip razvoda, koji je i najproblematičnij je konfliktni razvod, gdje sama situacija razvoda zapravo intenzivira sukobe koji već od prije postoje u braku, te tijekom procesa razvoda najčešće vode "rat".
No, ono što treba imati na umu je da u situaciji konfliktnog razvoda, djeca zapravo svjedoče sukobima i puno prije samog razvoda. Jer i prije samog razvoda postoje brojne situaciju kada partneri izražavaju svoju ljutnju i nepovjerenje, da postoji verbalno (i/ili fizičko) zlostavljanje, da nastaju ili se pojačavaju poteškoće u komunikaciji s djecom, te vrlo često jedan roditelj ometa komunikaciju djeteta s drugim roditeljem. Takve poteškoće nakon razvoda se samo intenziviraju.
Konflikti među (razvedenim) roditeljima
Na osnovu dvije dimenzije: neslaganje i komunikacija, možemo podijeliti tipove roditeljstva nakon razvoda roditelja, a onda nakon toga vidjeti kako koji tip roditeljstva utječe na djecu:
| komunikacija
| jaka
| slaba
| neslaganje
| jako
| miješano
6%
| sukobljeno roditeljstvo
24%
| slabo
| suradničko roditeljstvo
29%
| neangažirano roditeljstvo
41%
|
Kod suradničkog roditeljstva jaka je komunikacija, a neslaganje slabo. To je najbolji odnos koji roditelji mogu imati nakon razvoda, kada su svjesni da s prestankom njihove partnerske uloge nije prestala njihova roditeljska uloga. Kod svakog četvrtog razvoda javlja se sukobljeno roditeljstvo, gdje je komunikacija slaba, a neslaganje jako, dok se kod skoro svakog drugog razvoda javlja neangažirano roditeljstvo, tj. kada roditelji nemaju međusobne kontakte, čak ponekad ni one najnužnije oko brige za djecu i oko donošenja odluka vezanih uz djecu.
Istraživanja koja su pratila razvedene roditelje tijekom 3 godine od razvoda pokazala su da, nažalost, sukobljeno roditeljstvo vrlo rijetko prerasta u suradničko, jer ako i sukobi slabe (što se isto rijetko dešava), tada ono prelazi u neangažirano roditeljstvo.
Voljela bih vidjeti tatu, ali tad bi mama bila jako tužna (djevojčica, 8 g)
Skoro niti jedno dijete ne želi da mu se roditelji razvedu. Sam taj proces (ali i vrijeme prije razvoda, te vrijeme poslije razvoda), nesumnjivo utječu na ravoj djece. Razlike u reakcijama ovise i o dobi djece kada dolazi do razvoda roditelja (suprotno čestom vjerovanju, nema idealnog vremena "kad djeca odrastu" za razvod roditelja). Više o pojedinačnim reakcijama djeteta na razvod zavisno od dobi djeteta pročitajte ovdje.
Djeca su u početku ljuta, tjeskobna, u konfliktu (zbog objektivne ili subjektivne potrebe da "zauzmu stranu"). Nakon početkog šoka, koji se dešava skoro uvijek, moguće su i daljnje poteškoće.
Tako djeca mogu imati ekonomske, socijalne i zdravstvene poteškoće, mogu češće zloupotrebljavati sredstva ovisnosti, češće pripadati skupinama mladih rizičnog ponašanja, češće odustajati od škole, 2,5 puta češće imaju potrebu za psihološkim tretmanom. Složenije, možda ne toliko na prvi pogled vidljive, posljedice razvoda su lošiji razvoj bazičnog povjerenja u ljude i privrženosti, nemogućnost kontole emocija, teškoće u uspostavi vršnjačkih odnosa, teškoće u prilagodbi na školu i smanjeno školsko postignuće...
Također se pokazalo da su kod dječaka reakcije na razvod eksternalne (pokazuju se na van najčešće agresivnim ponašanjem), dok su kod djevojčica internalizirane (djevojčice se "grizu" iznutra što često rezultira smanjenim samopoštovanjem i velikim osjećajem krivnje).
Ja ne poznam nikoga kome su se roditelji razveli. Na cijelom svijetu se to samo meni dogodilo (dječak, 7.g)
No, ono što zadnja istraživanja pokazuju je, da poteškoće kod djece koje se javljaju nakon razvoda postoje i prije razvoda, tako da je (opravdana) pretpostavka kako nije razvod sam taj koji može negativno utjecati na razvoj djece, nego da su sukobi među roditeljima ono što negativno utječe na razvoj djece - bez obzira na razvod. Ima djece koja imaju poteškoća u emocionalnim i socijalnim područjima života kojima roditelji nisu razvedeni i djece koja su uspješna, a koji imaju razvedene roditelje. Što je zaštitni faktor, koji roditelj može pružiti djetetu da dijete ne doživi toliko negativno razvod svojih roditelja? Istraživanja koja su u središtu interesa imala djecu koja se učinkovito suočavaju s poteškoćama povezanim s razvodom roditelja navode sljedeće zaštitne čimbenike koji tome pridonose: - podržavajuć odnos s barem jednim roditeljem,
- kvaliteta odnosa roditelj-dijete,
- prihvaćenost, toplina,
- konzistentan (dosljedan) odgoj,
- odnos s braćom i sestrama,
- stabilna okolina, jasna očekivanja i roditeljski nadzor,
- podržavajući primarni pomagači,
- podržavajući stručnjaci,
- podrška kroz grupni rad;
a kao rizični faktori su se pokazali sljedeći: - loš način rješavanja sukoba koji se vidi kod roditelja
- poteškoće u kontroli emocija zbog života u okolini opterećenoj napetostima
- djetetov doživljaj odgovornosti za sukob
- narušen odnos između djeteta i pojedinog roditelja.
Uvijek treba imati na umu jednu stvar: iako razvodom prestaje postojati partnerska veza između muškarca i žene, njihova roditeljska uloga NIKADA ne prestaje, te je zbog dobrobiti djece uvijek važno naći zajednički jezik, razgovarati i pregovarati, ne da bi udovoljili bivšem pertneru, nego da bi dijete odrastalo u sigurnijoj okolini. Jer velika je zabluda da djeca ne osjećaju posljedice sukoba roditelja ako ne svjedoče i ne vide neki sukob. Djeca osjećaju emocije drugih puno bolje nego odrasli, te uvijek znaju kako se njihovi roditelji osjećaju - da li su ljuti, tužni, nervozni, pod stresom... A ono što ih najviše može opteretiti je da ne znaju zašto se roditelji tako osjećaju, te ako misle da su oni za to odgovorni i krivi.
______________________________
Korišteni izvori:
Ured pravobraniteljice za djecu: Djeca i konfliktni razvodi
www.dijete.hr
Žene i muškarci u Republici Hrvatskoj, Državni zavod za statistiku
www.dzs.hr
Članak izradila:
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica psihologinja
|
|
| 1. srpnja 2010. |
Otvoreno
811 puta |
|
