|
U Osijeku će se, u organizaciji Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, u petak, 4. lipnja 2010. održati okrugli stol s temom "Kako prepoznati i prevenirati nasilje u obitelji nad djecom". Okrugli stol je dio manifestacije Dječji tjedan "Zeko i potočić" koji će trajati od 1. do 6. lipnja 2010. godine, na kojoj sudjeluje i Obiteljski centar Virovitičko podravske županije.
Stoga smatramo da nije loše ponoviti još jednom što je to nasilje u obitelji, kako se sve manifestira, kakvo sve postoji, te kakve to posljedice ima na djecu.
Kako prepoznati nasilje?
Fizičko zlostavljanje
- fizički indikatori: neobjašnjive modrice (različitih stupnjeva zacjeljivanja), ljudski ugrizi, iščupana kosa, neobjašnjive opekline (npr. od cigareta), neobjašnjivi prijelomi, posjekotine ili ogrebotine.
- indikativno ponašanje: samodestruktivno ponašanje, povučenost ili agresivnost, neugoda pri fizičkom kontaktu, dolazi u školu ranije ili kasni, kao da se boji ići kući, kronično bježanje od kuće, žali se na bolove ili se kreće s nelagodom, nosi neprikladnu odjeću s obzirom na vrijeme, kako bi se pokrilo tijelo.
Emocionalno zlostavljanje
- fizički indikatori: poremećaji govora, kašnjenje u fizičkom razvoju, ovisnosti, povećanje ozbiljnosti postojećih stanja, kao što su astma ili alergija.
- indikativno ponašanje: poremećaji navika (ljuljane, sisanje prsta), antisocijalno ili destruktivno ponašanje, pasivnost ili agresivnost - ekstremi u ponašanju, delinkvencija, kašnjenje u razvoju.
Zanemarivanje
- fizički indikatori: napuštanje, nezadovoljene medicinske potrebe, konzistentni nedostatak nadzora, stalna glad, neprikladna odjeća, higijenska zapuštenost, uši, napuhnuti trbuh, izgladnio izgled.
- indikativno ponašanje: stalno pokazuje umor ili bolest, spavanje na nastavi, krađa hrane, prosjačenje od suučenika, izjavljuje da roditelja/staratelja nema kod kuće, često izostaje iz škole ili kasni, samodestruktivnost, napuštanje škole.
Seksualno zlostavljanje
- fizički indikatori: poderano, zamrljano ili okrvavljeno donje rublje, bolovi ili svrbež u području genitalija, bolovi pri hodanju ili sjedenju, modrice ili krvarenje genitalija, spolne bolesti, česte urinarne ili gljivične infekcije.
- indikativno ponašanje: povučenost ili kronična depresivnost, izrazita zavodljivost, obrtanje spolnih uloga, pretjerana zabrinutost za braću/sestre, nisko samopoštovanje, nedostatak samopovjerenja, umanjuje svoju vrijednost, problemi s vršnjacima, nagle velike promjene u težini (gubitak ili povećanje), pokušaji samoubojstva, loša emocionalna kontrola, nagli problemi u školi, nelagoda pri fizičkom kontaktu ili fizičkoj blizini, pokazivanje neprikladne seksualne igre ili razumijevanja seksa s obzirom na dob, promiskuitet.
Što kada sumnjamo na nasilje?
Ukoliko Vam se dijete želi povjeriti, i govori Vam da ima neki problem u obitelji, postupite na sljedeći način:
- Pronađite mirno mjesto za razgovor.
- Iako je takva situacija teška za svaku osobu, važno je da ostanete mirni i puni razumijevanja.
- Djeca su često uplašena ili zabrinuta za Vaše osjećaje i boje se da ih Vi ili netko drugi neće voljeti, ili biti ljuti radi toga što im se dogodilo. Razuvjerite ih.
- Ukoliko su djeca mlađa, vrlo često ne znaju da takva ponašanja odraslih u njihovoj obitleji nisu dobra, jer nemaju iskustva da je kod drugih drugačije.
- Vjerujte im. Djeca vrlo rijetko lažu o zlostavljanju.
- Saslušajte ih, ali nemojte ih tjerati da Vam kažu više o tome ukoliko sama nisu spremna. recite im da ste tu za njih, da Vam je drago da su Vam se povjerila i da je vrlo hrabra odluka pričati o tome.
- Djecu nikada ne treba okrivljavati za bilo koji oblik zlostavljanja ili zanemarivanja. Jedan od načina koji im može olakšati povjeravanje je objašnjenje da nešto s tom osobom nije u redu.
I mediji i stručnjaci govore koliko je potrebno biti osjetljiv na nasilje nad djecom u obitelji - djeca su ta koja se ne mogu braniti, djeca su ta koja doživljavaju loša ponašanja od osoba koje bi ih trebale voljeti i paziti, a koje djeca (bez obzira na zlostavljanje!) vrlo često i dalje vole. Posvjestiti si činjenicu i nostiti se s činjenicom da me osoba koja me treba štititi zlostavlja i/ili zanemaruje.
Ono što treba posebno istaknuti da Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji naglašava kako svaku sumnju na zlostavljanje i/ili zanemrivanje djece treba ODMAH javiti ili Centru za socijalu skrb (Tim za brak i obitelj), Policiji ili Državnom odvjetništvu. Prijava može biti anonimna, te na osnovu nje stručnjaci i/ili policija će postupiti prema dužnosti - vidjeti što se dešava, ukoliko se dešava neki oblik zlostavljanja ili zanemarivanja postupiti prema zakonu. Napominjemo da prijava na sumnjune znači da vi morate biti sigurni da se nasilje dešava - sud je taj koji odlučuje i donosi zaključke. Ali svi bi trebali biti osjetljivi na takve oblike ponašanja, i ne smatrati ih "obiteljskim poslom".
Kada i kod koga se pojavljuje nasilje?
Djeca koja su zlostavljana u obitelji ne znaju da zaslužuju život i odrastanje puno ljubavi. Ona uče da je nasilje jedini način pokazivanja ljubavi - te ga poslije koriste i u svojim odnosima. Označavajući nasilje kao loše ponašanje koje zaslužuje kaznu, pomažemo djetetu da izađe iz začaranog kruga nasilnog ponašanja, te da uči nove oblike ponašanja kojima može i treba zadovoljavati svoje potrebe z aprihvaćanjem, ljubavi, moći...
Vrlo je važno prepoznavati nasilje, ali je isto tako važno preventivnim aktivnostima djelovati na način da ni ne dođe do situacija nasilja u obitelji. To podrazumijeva podučavanje roditelja da razviju svoje roditeljske vještine, podučavanje o tome što je disciplna, pokazivanje da se može drugačije - a sve se to treba prvenstveno ponuditi rizičnim skupinama obitelji, a to su, kako su istraživanja pokazala, one obitelji u kojima su:
- oba ili jedan roditelj su bili žrtve nasilja kao djeca
- oba ili jedan roditelj su imali problematično djetinjstvo
- oba ili jedan roditelj su psihotični ili ovisni o alkoholu ili drogama
- u odnosu među roditeljima je prisutno nasilje
- neko od djece je bilo ugroženo u obitelji ili umrlo u neobjašnjenim okolnostima
- neželjena trudnoća, a dijete nije bilo dobrodošlo
- ne postoji odgovarajuća povezanost i prisnost između roditelja i djeteta
- oba roditelja imaju slabe roditeljske vještine
- oba roditelja su mlađa od 20 godina, nezrela i socijalno izolirana
- prihodi i stambeni uvjeti su nezadovoljavajuć
- roditelji nemaju socijalnu podršku
- obitelj je multi-problemna
- ...
Prevencijom, učenjem, razmišljanjem "unaprijed" trebamo naše društvo dovesti do točke kada i roditelj sam prepoznaje da čini nešto loše svom djetetu i traži pomoć. Činjenica da se takve stvari već danas događaju daje nadu da će jednom djeca imati mogućnost živjeti u zdravim i funkcionialnim obiteljima.
izvor: Hrabri telefon, Mup
__________________________________________
Članak izradila:
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
stručna radnica - psihologinja
psiholog@obiteljskicentar.hr
|
|
| 2. lipnja 2010. |
Otvoreno
811 puta |
|
